Amel Hodža rođen je 04. novembra 1986.godine u Prizrenu. Godine 1998. seli se u Sarajevo, gdje nastavlja svoje školovanje. Diplomu inženjera građevine stiče 2010. godine u Sarajevu, a dio Insideovog Dizajn studija postaje 2015. godine, kao jedini građevinac među arhitektima. Ljubav prema dizajnu i potreba za kreativnim izražajem gurnule su ga u vode kroz koje uspješno plovi, a odličnu brodicu, odnosno priliku za plovidbu tim vodama pružila mu je firma Inside Furniture & Interior Design. Specijalizuje se za uređenje enterijera stambenih objekata, ali također u svom radu veoma uspješno dizajnira i osmišlja i poslovne objekte, kako hotelskog, tako i ugostiteljskog tipa. Voli da kreira prostore koji su ugodni za boravak i koji su dizajnirani po mjeri čovjeka, sa velikom pažnjom na samu ergonomiju korištenja prostora.

1. Kako ste se počeli baviti arhitekturom i dizajnom enterijera uopće?

Arhitekturom i dizajnom enterijera bavim se od 2012.godine kada sam počeo raditi u jednom arhitektonskom birou. Osim projektovanja, tu sam usavršio svoje znanje u programima za 3D i grafički dizajn, te radim na projektima za domaće i inostrane klijente.

2. Zašto baš Inside Furniture&Interior Design?

Kada sam se 2015.godine pridružio Inside timu, Insajd je bio jedina domaća firma na tržištu sa jasnom vizijom i realnim kapacitetima za veliku priču, ne samo kada je u pitanju domaće već i regionalno i evropsko tržište. Za mladu osobu željnu dokazivanja, rad u kreativnom i efikasnom okruženju, mentorisan od strane iskusnijih kolega, sa odličnim tehničkim uslovima, bili su pravi put ka nesputanom profesionalnom razviću o kojem svako sanja – zar to nije dovoljan razlog?!

3. Koji projekat smatrate svojom odskočnom daskom? Jeste li se odmah po završetku fakulteta bacili na posao?

Vrlo brzo po završetku fakulteta dobijam prve angažmane radeći idejna rješenja ili određene faze glavnog projekta, ali projekti za koje mogu reći da su bili odskočna daska dolaze nešto kasnije.
Ne bih mogao izdvojiti baš određeni projekat, ali se definitivno radi o projektima na kojima sam konačno počeo samostalno raditi.

4. Poznato je da arhitekti i dizajneri enterijera imaju neki svoj stil kojeg se drže, pa već prema fotografijama i projektima možemo zaključiti koji je od njih šta radio, šta smatrate da je Vaš potpis, koji stil njegujete, koje materijale najčešće koristite?

Svi mi koji se bavimo ovim poslom u konstantnoj smo težnji traženja balansa između želje i potrebe klijenta, dizajna i funkcionalnosti, trendova i nečega što možemo nazvati „sopstvenim pečatom“. Konačni izgled enterijera zavisi od više faktora,  diktiran je osnovnim karakteristikama prostora, namjenom, ljudima koji će u njemu boraviti ili raditi, kao i budžetom planiranim u svrhu opremanja. U biti, to je najčešće kombinacija stilova, urbanog-industrijskog i modernog-jednostavnog stila kojeg još dodatno utoplim i prilagodim. Lično, volim jednostavnije forme, pa često kažem da: „Sve što je jednostavno je lijepo, a sve što je lijepo ne mora biti jednostavno.“

5. Jeste li danas kada gledate, iz neke zrelije faze, ponosni na svoje stare i prve projekte ili bi nešto promijenili na njima?

Naravno da sam ponosan na svoje stare projekte, mada iz ove perspektive ima i stvari koje bih promijenio, ali mislim da je to sasvim normalno, jer svakim novim projektom naučimo nešto novo, postajemo iskusniji i spretniji, što nam u mnogome koristi za naredne projekte.

6. Za kraj, šta je to što biste preporučili čitateljima koji žele urediti mali stan? Postoji li neki savjet ili trik pri uređenju malog prostora?

Trikovi ne postoje. Znanje u ovoj oblasti, iskustvo na sličnim projektima i kreativnost, su način na koji se dolazi do optimalnog rješenja. Najbitnije je poredati prioritete, jer kada su u pitanju mali prostori, treba biti spreman žrtvovati nešto za nešto, npr. funkcionalnost za dizajn. Moja preporuka je: Dođite u Inside, jer kod nas su čuda moguća.